Bio je nezamjenjivi član zlatne Dinamove generacije, za maksimirski je klub nastupao gotovo 10 godina. Pamtimo ga po gattusovskoj izdržljivosti i neumornoj trci… Osim toga, u cijeloj je toj slavljeničkoj generaciji koja je 1982. godine osvojila naslov prvaka baš on, Džemal Mustedanagić, prvi koji je obukao dres udarne Dinamove momčadi. Došao je još 1973. kao 18-godišnjak iz Bosanskog Novog, današnjeg Novog Grada u Bosni i Hercegovini.
U Dinamu je u slavljeničkoj sezoni svojim iskustvom i mirnoćom nosio potrebnu psihološku stabilnost suigračima, a eksplozivnošću na terenu davao dodatni impuls za toliko prepoznatljivi presing kojim su plavi lomili suparnike. Pamtimo ga po broju šest na leđima, dakako u doba dok su brojevi još nešto značili i sugerirali uloge na terenu. Šestica je katkad bila namijenjena stoperu, katkad zadnjem veznom, a on je povremeno preuzimao i peticu kad bi izostao kapetan Velimir Zajec. Zbog ozljede rebra na turniru u Mostaru na zimskim pripremama propustio je prva tri proljetna kola, a baš u ta prva tri bile su pobjede protiv Crvene zvezde i Hajduka.
U Dinamovu je dresu osvojio i (ne)priznati naslov prvaka 1979. u slučaju Tomić kao i Kup 1980., a pišemo mu i pokal Kupa za 1983.